M
ilko Stojković je rođen 1959. godine u Preslapu kod Crne Trave. Živi u Smederevskoj Palanaci sa porodicom. Piše aforizme, anegdote, kratke priče i poeziju. Dobio je desetine nagrada za svoj rad što kod nas što u inostranstvu, u Bugarskoj, Severnoj Makedoniji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj, a neke od nagrada posvetio je svom crnotravskom zavičaju i rodnom selu Preslapu.
Satirične priče i aforizmi prevođeni su mu na slovački, ruski, bugarski i makedonski jezik.
Objavio je knjige: Uterivanje demokratije (1995), Ja o tebi jao meni (1997), Mastilo i cigla (2001), Zavičajna uzglavka (2001), Guraj Sizife, guraj (2002), Ljuljajući bezobrazluk (2015), Misli na razdeljak (2017), Brazda (2019), Ne gasi mi videlce, Arlauk, Budibogsnama.
„Knjiga
Jedva smo našli onu knjigu što smo dugovali biblioteci. Onaj Moj je podmetnuo pod nogu stola da se ne klima. Ne zna To koliko je to korisna stvar. Knjiga čuva zdravlje - podmetneš je pod sebe da ne sediš na hladan beton i da ti se ne prehladi zadnjica. Može da posluži kao poklopac za šerpu da ne upada prašina. Pokloniš je za neku godišnjicu kad nemaš pametniju ideju. Slikaš se sa njom pa se praviš važan. One starije mogu da služe za potpalu vatre. Novije i neisprljane sam svojevremeno stavljala kao ukras dok se nisu pojavili Kinezi sa kudikamo jeftinijom ukrasnom robom. Jednom sam čak i Onog Mog gađala knjigom kad se u ponoć vratio kući pijan, ali je ta bila od nekog nobelovca i imala tvrde korice. Kažem, izuzetno korisna stvar ta knjiga. Doduše, čujem da ih neki i čitaju.”
28.11.2024. god, Nena Golubović Vidović
Biblioteka „Milutin Srećković”, Smederevska Palanka © MMXXIV-MMXXV, Ivan Petković